Razgovori u snu…
ONA - Meni se svidja kada tvoje reči poput prstiju prolaze kroz moju kosu,
kada se smejes a ja čujem hiljadu milja dalje tvoj smeh,
i kad me kiša zarobi u sobi i ne da mi van…
ON - meni se svidja osjetiti efekat
koji izazivaju tvoje riječi u meni,
osjetim ih kroz grudi
ali nemoguće je locirati osjećaj,
nalik je strepnji
ali prijatnoj…
možda sam malo izmješten iz ravnoteže,
reci nešto i spasi me,
ili potopi…
ONA - ja znam da sam samo snovidjenje
koje usniš svaki put
kad zaploviš u ovaj virtuelni svet,
neko dalek a blizak,
i tudj i tvoj,
neko ko te ne dotiče
ali razume tvoje misli
i smeje se kad se ti smeješ,
i čeka u strepnji svaku tvoju novu reč…
ON - nestvaran dodir izaziva stvarne dojmove
gledamo se kroz vodenu zavjesu
izlomljena slika
dovoljno je pruziti ruke
ONA - reči su igračke,
a mi smo poput nespretne dece,
ponekad mi preleti nepromišljeno
neka radoznala reč,
izmigolji se i prhne kao galeb…
ON - nemoj ih sakupljati,
pusti ih neka klize,
a one neće nikada prestati
uvijek nove
i uvijek jednako osvježavajuće,
prijatne,
kao da si pod zlatnom kišom…
ONA - Te kapi te crtaju u mojoj glavi,
jedino rako razanam boju tvoga glasa,
i ta kiša,
jednako topla i jednako tiša,
u bašti moga oka čuva,
i samo zbog nje cveta
jedna tužna ruža…
ruža u boji tvoje aure…
ON - ostvarićeš me pored ruže,
prići ću joj
i dotaknuti laticu,
osjetti miris,
udahnuti…
ONA - Ali ne shvataš,
ona živi samo od tvojih reči,
ona se hrani tvojim nepostojanjem,
ona umire kada snovi postaju stvarnost…
Filed under: Moj kutak on June 24th, 2009 | No Comments »